Tadić: Inventar duše Dragana Tepavčevića

Romani Dragana Tepavčevića postali su pravi kulturni događaji u Republici Srpskoj, i to ne samo zbog nagrada, koje ionako ne moraju da garantuju kvalitet, koliko zbog čitanosti tema koje obrađuju i jednostavnog, a zanatski složenog načina pripovijedanja.

Nakon "emotivnog snajpera" u vidu romana "Grad za nezbrinutu djecu", koji govori o /ne/uspjelom traganju za identitetom jednog djeteta i jednog grada /Sarajeva/, Tepavčević se vraća u književni i čitalački fokus novom prozom - romanom "Zna li ko engleski?".

Neformalan i samo naizgled neobičan naslov, koji potpuno odgovara strasnom pripovjedačkom žargonu likova, uvodi čitaoca u priču o sudbini jednog čovjeka i njegove "pečalbarske" generacije u vrijeme nacionalnog i ljudskog stradanja s početka 20. vijeka.

Ta priča ima paralelnu repliku na kraju vijeka, kad se taj krug nesreće i migracija nastavlja.

Tako se lična istraga junaka romana o porodičnom časovniku pretvara u srčani galop sjećanja i svjedočanstava, ponekad dramatičnih, ponekad domišljatih, ponekad melanholičnih, ponekad /samo/ironičnih, ali uvijek jačih od samih istorijskih fakata, jer su maštovitiji i ličniji.

Niko nije utekao od sebe, ma koliko /u tome/ daleko otišao. Ponekad ni smrt nije konačan odlazak, jer često obično fizičko i, još strašnije, duhovno odsustvo više ruinira čovjekovu dušu i pohranjuje je u grob zaborava, mada je živa kao nikad.

Tepavčevićev novi roman inteligentno zaokružuje migrantsku i nacionalnu sudbinu Srba Hercegovaca u 20. vijeku, koja predstavlja zatvoreni krug u kojem junaci svojim pripovijedanjem, držanjem za jezik kao za sidro u moru, održavaju identitet i oktroisanu slobodu, koja im je daleka koliko i Amerika.

Budući da ljudi sa ovih prostora Markesovih "Sto godina samoće" žive već nekoliko vijekova, oni su sami svoji biografi, pisci, scenaristi, ponekad antički tragični, ponekad zarasli u epsku megalomaniju. Ali uvijek svoji.

Prepuštajući likovima da vode radnju, Tepavčević postiže emotivni ritam romana, koji u tom spletu sočnog jezika, neodoljivo populističkom, a inovativnom, drži pažnju čitaoca na priči koja bi mogla da bude sastavni dio najvećeg broja srpskih porodica u hercegovačkom kraju, a i u široj populaciji.

Tepavčević je napisao roman o raseljenim licima koja ne žive samo u Americi i po bijelom svijetu, već i u domovini, pošto su odavno raseljena u nesigurno sjećanje, prošlost ili neizvjesnu budućnost.

Inventar duše, koji Tepavčević sklapa, popis je emotivnih stanja ljudi kojima se istorija ponavlja, kao što se ponavljaju svitanja i sumraci.

Ovaj roman, zajedno sa čitanim "Gradom za nezbrinutu djecu", u kojem likovi idu za svojim identitetima kao za odbjeglim artefaktima, jedan za genetskim porijeklom, a drugi za porodičnim časovnikom, vodi u jednom pravcu - u pripovjedačku utopiju, čija estetika pobjeđuje depresivnu istoriju.

"Zna li ko engleski?" dobitnik je "Zlatne sove" za najbolji neobjavljeni roman u 2018. godini, dok je "Grad za nezbrinutu djecu" osvojio nagradu Udruženja književnika Republike Srpske i bio drugoplasirani na konkursu "Zlatna sova" 2015. godine.

Ono što je važnije od informacije o tim priznanjima jeste činjenica da smo dobili ozbiljnog pisca, koji je tek počeo da pripovijeda o stvarima koje nas čine ne samo pažljivim čitaocima, već i akterima tih romana, čak ako toga i nismo uvijek svjesni.

NENAD TADIĆ  (SRNA)